OSVRT NA 1. SUSRET OTOČKIH TRGOVACA HRVATSKE OBRTNIČKE KOMORE

Oko 4.600 zatvorenih trgovačkih obrta i gubitak od preko 7.000 stalnih radnih mjesta u prošloj godini podatak je koji bi trebao zabrinuti i daleko veće i gospodarski snažnije države od Lijepe naše ako ga sagledavamo u odnosu na broj stanovnika i broj obrtnika.
Ovaj podatak neprestano je lebdio iznad glava sudionika ovih Susreta i bio potka svim diskusijama u dvoipolsatnom trajanju ove „šedute“ koja je na kraju iznjedrila niz zaključaka i zahtjeva prema nadležnima.
Sasvim je jasno da ovakvi skupovi, pa tako ni ovaj, ne rezultiraju spektakularnim rješenjima problema no svrha i cilj koji se očekivao svakako je postignut. Sa Susreta je poslana snažna poruka Vladi i nadležnim ministarstvima da je stanje u obrtništvu zaista alarmantno a posebice u onom dijelu koji se odnosi na obrtnike-trgovce koji žive i rade na otocima.
Iz zaključaka je razvidno da ima više razloga koji se mogu uzeti kao uzrok propadanja male trgovine, no iznad svega stoji jedan gotovo licemjeran odnos sustava prema obrtnicima koji svojim sredstvima i trudom ostvaruju vlastiti dohodak ne vješajući se za Državni ili proračune regionalnih i lokalnih samouprava, već naprotiv, u velikoj mjeri sudjeluju u punjenju istih.
Nedostatni sustav poticaja i mjera za održavanje na životu ovih obrta na otocima i administrativna kompliciranost realizacije tih sredstava jasno govori o nedovoljnoj učinkovitosti državne „pomoći“ onima kojima je zaista potrebna. Nasuprot ovakvim poticajima kao temeljna prijetnja stoji gotovo 50 fiskalnih i parafiskalnih davanja koja opterećuju obrt tako da situacija sliči apsurdu.
Na jednoj strani imamo „velikodušne“ poticaje, koje je od ministarstava vrlo komplicirano ili gotovo nemoguće realizirati, a na drugoj zdušno zahvaćanje u dohodak obrtnika od strane te iste administracije koja nam navodno hoće pomoći.
No što sam mogao zaključiti iz onoga što sam u diskusijama čuo?
„Strategija opstanka otočkih trgovaca“ bio je radni naziv ovoga skupa, a ta strategija bi se trebala graditi na tri osnovne razine.

1. Razina samog obrta
Ovo je razina na kojoj se, obzirom na recesiju, praktično najmanje može napraviti. Jasno je da obrtnici u ovom gospodarskom trenutku nemaju vlastite akumulacije za kojom bi posegnuli i premostili krizu. Unatoč možda i dobrim savjetima savjetodavnih službi koje imaju na raspolaganju, racionalizacija poslovanja obrtnika temeljem naputaka stručnjaka je u ovom trenutku gotovo kozmetičke naravi i sa izgledno vrlo malim efektom za spas ukupnog poslovanja.

2. Razina lokalne samouprave
Ovo je svakako razina koja može vrlo mnogo utjecati na održivost trgovačkih obrta na otocima i to posebno onih koji se bave robom široke potrošnje naročito u manjim sredinama.
Novom klasifikacijom ugroženih obrta na području lokalne samouprave mogao bi se stvoriti sustav mjera sa vrlo dobrim efektima. Raznorazna oslobađanja od komunalnih davanja te eventualna financijska pomoć (za one jedinice koje imaju stabilne proračune), svakako su prave mjere za spas obrta koji će nakon izlaska iz krize ponovo postati „zlatne koke“.

Kao jedan od ključnih razloga propasti malih otočkih trgovaca navedena je i najezda velikih trgovačkih centara i lanaca. Sasvim je jasno da na tržištu postoji slobodna konkurencija i da svatko ima pravo raditi, no i za ovaj problem postoje rješenja.
Za jedno od mogućih rješenja se već godinama zalaže i naše Udruženje, no još pravog odgovora od naše lokalne samouprave nema. Naime izradom mikrogospodarske karte područja gradova i općina koje bi regulirale broj i vrste pojedinih djelatnosti i koja bi onemogućila dolazak supermarketa ii robnih kuća koje u vrlo kratkom vremenu „pojedu“ domaće obrtnike-trgovce. Ili bi ih predvidjela na lokaciji koja ne ugrožava obrtnike barem u gradskim jezgrama.
Oduševio me diskusijom načelnik Selca na Braču koji je u razradi ove ideje otišao korak dalje.
Formirao je gospodarsku zonu i u nju pripustio „Konzum“ - ali isključivo veleprodaju!
I „Konzum“ je u tome našao svoju računicu a niti jedna mala trgovina mu nije zatvorena već dapače, obrtnički troškovi nabave sa veleprodaje su se smanjili jer ne odlaze trajektom na kopno!
Kako je učešća u skupu imao i naš gradonačelnik Bebić (jedini predstavnik lokalne samouprave sa našeg otoka), očekujem da se po ovom pitanju ubrzo otvori suradnja sa Udruženjem da bi se eventualna rješenja uputila na blagoslov Gradskom vijeću.
Pisma namjere bit će upućena i ostalim subjektima na otoku te se nadam da će biti korisne suradnje po ovim obrtničkim pitanjima.

3. Državna razina
Ovom skupu su bili nazočni predstavnici svih relevantnih čimbenika koji bi na ovoj razini mogli doprinijeti spasu otočkih trgovaca i obrtništva u cjelini što je zaista vrlo pohvalno makar to bilo i deklarativno uvažavanje Komore kao partnera.
No sudeći po njihovim diskusijama nakon što su saslušali problematiku, volja za pomoć i akciju svakako postoji pa se nadam da će ubrzo doći i do konkretne razrade mjera i poticaja za otočko obrtništvo kao i za lakši i brži pristup financijskim potporama nužnim za opstanak.

I predstavnik „Jadrolinije“, kao državne firme koja bi mogla obrtnicima olakšati život, složio se da prostora za racionalizaciju troškova prijevoza još uvijek ima.
Uočeno je da pojedine dane u tjednu trajektne linije rade sa gotovo trećinom kapaciteta pa će se ispitati mogućnost korekcije cijena kao i stimulacija korištenja noćnih linija za prijevoz opskrbe koje u sadašnjem režimu prometa nisu uopće iskorištene.

Sve u svemu, ovaj 1. Susret je polučio određene inicijalne efekte, a Bračani su se pokazali kao izvrsni organizatori i domaćini.
Za organizaciju ovakvog skupa slijedeće godine interes je iskazao Cres, a zaključak je da bi ovako koristan susret obrtnika sa državnim dužnosnicima svakako trebao postati tradicija.

Predsjednik Udruženja
Joško Rosso

« Povratak na novosti | Napisano 29.04.2010.